Pesticidi

Velika produktivnost moderne agrokulture zavisi u velikoj meri od čitavog niza složenih hemikalija. To obuhvata đubrivo, pesticide koji se dodaju usevima, antibiotike i hormone koji se daju stoki i aditive koji se nalaze u hrani za životinje. U Americi, ove hemijske supstance obezbeđuju obilje hrane po jeftinim cenama.
Međutim, neizbežno je da u usevima ostanu tragovi pesticida, a u namirnicama životinjskog porekla često zaostanu čak veće količine hemikalija. Zbog toga što velike doze ovih pesticida uzrokuju zdravstvene probleme životinja, logično je da njihovi ostaci u hrani koju jedu ljudi, mogu da uzrokuju defekte pri rođenju, neurološke bolesti, čak i kancer. Ekološki zagađivači u vazduhu, vodi i zemljištu – teški metali, kao što je živa, ili toksična jedinjenja, kao što je PCB ( polihlorisani bifenil) i dioksini – mogu takođe naći put do hrane.

Samo zbog toga što se ovakve supstance nalaze u hrani u tragovima, ne znači da su štetne. Rizik po zdravlje ne zavisi samo od toksičnosti supstance, već i od stepena i vrste izloženosti. U Americi i Kanadi pesticidi su hemikalije koje podležu striktnoj regulativi, i istraživanja iz oblasti ishrane pokazuju da su Amerikanci veoma malo izloženi ostacima pesticida u hrani. I treba zapamtiti da je protiv zagađivača koje ne možemo da izbegnemo, naše telo razvilo jake preventivne mehanizme za detoksikaciju. Ali kumulativni efekti različitih pesticida u hrani mogu da uzrokuju više štete od one koju možemo da otkrijemo ako svaki od pesticida posebno ispitujemo.

Neke grupe, kao što su odojčad, koje unose veću količinu hrane po kilogramu telesne težine od odraslih, mogu biti posebno osetljive na delovanje ovih hemikalija. Neki od pesticida, koji se zovu organofosfati, su od naročitog značaja zato što mogu da ireverzibilno blokiraju enzime neophodne za normalnu funkciju nerava. Prema istraživačima sa Univerziteta u Kaliforniji i sa Berklija, deca koja su bila izložena najvećoj količini organofosfata tokom trudnoće, imala su IQ skor koji je bio, u proseku, 7 poena niži od skora kod dece sa najnižim nivoom izloženosti ovim pesticidima. I dok, sa jedne strane, ne morate da trošite hiljade dolara da biste kupovali isključivo organsku hranu, sa druge strane, neće smetati ako preduzmete par koraka da biste smanjili izloženost pesticidima i drugim hemikalijama, kao što su:

– Hranite se što raznovrsnije – na ovaj način izbegavate preterani unos određene vrste hrane, koja može imati puno zagaživača i pesticida.
– Jedite što više voća i povrća – ona su bogata vlaknima i antioksidantima, koji pomažu u zaštiti organizma od kancerogenih materija. Takođe, brokoli, karfiol, kupus, potočarka i prokelj sadrže materije koje oslobađaju izotiocijanate, koji, zatim stimulišu jetru da proizvodi enzime koji mogu da neutrališu kancerogene, pre nego uzrokuju štetu organizmu. Fenolna jedinjenja (u jabukama i ostalom voću) i bioflavonoidi (u citrusima) štite naše telo na sličan način.
– Uklanjajte višak životinjskih masti – da li je neki zagaživač štetan ili ne, zavisi i od toga koliko dugo se zadržava u hrani. Supstance koje odolevaju hemijskoj ili biološkoj razgradnji, se akumuliraju zato što ih unosi jedna vrsta za drugom, i na taj način se polako povećava njihova količina, kako lanac ishrane napreduje od manje ka većim vrstama. Najveći nivo zagađivača, zbog toga, unose veće životinje, kao što je stoka. Mnoge od ovih istrajnih hemikalija su uskladištene u masnom tkivu životinja, i ako birate manje masnu hranu i uklanjate mast sa mesa, na taj način smanjujete količinu zagaživača koje unosite u organizam.

Aditivi

Vekovima ljudi u hranu dodaju različite konzervanse, arome ili boje. Ali danas određeni sastojci na etiketama za namirnice, sa svojim komplikovanim imenima koja asociraju na sintetska hemijska jedinjenja, zvuče stvarno zabrinjavajuće.
Istina je i to da su ovi sastojci prisutni u hrani sa razlogom. Mali broj namirnica dolazi u markete, a da ne sadrže aditive – supstance koje se prirodno ne nalaze u hrani, ili se u nju dodaju iz različitih razloga. Tu spadaju konzervansi, da bi se sprečilo kvarenje namirnica, emulgatori, da bi se sprečilo odvajanje vode i masti, zgušnjivači, vitamini ili minerali (ili da bi se nadoknadile hranljive materije koje se izgube u procesu obrade ili da bi se povećala nutritivna vrednost), zaslađivači (i prirodni i veštački), so, arome koje popravljaju ukus, i boje da bi sve izgledalo vizuelno privlačnije, od bombona do gaziranih pića.

Proizvodjači hrane u Americi mogu da biraju izmedju više hiljada aditiva. Iako mnogi  ispituju bezbednost, njihova upotreba je regulisana strogim zakonskim regulativama. Vlasti zahtevaju obimne studije, pre nego dozvole njihovu upotrebu na tržištu. Adekvatna upotreba ovih aditiva nam omogućava da uživamo u širokom asortimanu bezbedne hrane koja se nalazi svuda oko nas.

Ukratko, većina aditiva je bezbedna za upotrebu. Međutim, oni najčešće nemaju nutritivnu vrednost. Najpoznatiji aditivi su šećer, kukuruzni sirup, natrijum, trans masti, koji mogu doprineti nastanku gojaznosti, visokog krvnog pritiska, srčanih bolesti i mnogih drugih zdravstvenih problema. Zbog toga se treba opredeliti za prirodnu hranu, kao što su voće, povrće, žitarice, mahunarke i orašasti plodovi. Kada kupujete gotovu hranu, treba tražiti onu sa kraćim spiskom sastojaka i aditiva.
iako su aditivi, generalno, bezbedni, neke od njih je bolje ostaviti na policama i rafovima. The Center for Science in the Public Interest (CSPI), neprofitna organizacija, upozarava sve ljude da izbegavaju sledeće:

– Kalijum acesulfam. Ova organizacija dovodi u pitanje istraživanja, koja podržavaju upotrebu ovog veštačkog zaslađivača.
– Veštačke boje. Prema navodima ovog centra, sledeće boje – plava, broj 2, zelena, boj 3, crvena, broj 3 i žuta, broj 6 su dovedene u vezu sa nastankom kancera kod životinja. Žuta boja, broj 5, može izazvati alergijske reakcije kod nekih ljudi.
– BHA (butilisani hidroksianizol). Ova supstanca, koja sprečava užeglost hrane, se dovodi u vezu sa kancerom kod glodara.
– Karamel boja. Nalazi se u kolama (koka kola, pepsi…). Ova često upotrebljavana boja, može biti kontaminirana nekim supstancama, za koje eksperti smatraju da su kancerogene.
– Kalijum Bromat. Nalazi se u nekim hlebovima i dovodi se u vezu sa nastankom  kancera kod životinja.
– Propil galat. Neke studije smatraju da ovaj konzervans može uzrokovati kancer kod životinja.
– Saharin. Uklonjene su brojne sumnje da ovaj veštački zaslađivač dovodi do kancera. Ipak, Centar za nauku u javnom interesu, smatra da ga treba izbegavati jer dugotrajna upotreba ipak može biti povećan rizik za nastanak raka.
– Nitrati i nitriti – služe za konzerviranje i bojenje mesa i mesnih prerađevina, kao što su slanina, šunka, dimljena riba i mogu da podstaknu  stvaranje kancerogenih jedinjenja.
Još neki aditivi mogu uzrokavati probleme kod ljudi sa određenim zdravstvenim stanjima:
– Svi koji imaju hipertenziju ili neko od stanja koje zahteva smanjeni unos soli, treba da proveravaju etikete na prerađenoj hrani i traže različite forme natrijuma
– Oni koji se trude da smanje unos šećera, treba da obrate pažnju na prisustvo laktoze ili nekog drugog sastojka koji se završava na –oza; ovo su sve forme šećera.
– Pacijenti sa hemohromatozom, treba da izbegavaju hlebove, ceralije i druge proizvode koji mogu biti obogaćeni gvožđem.
– Sulfiti, koji se dodaju da bi sačuvali boju suvom voću, smrznutom pomfritu ili kiselom kupusu, mogu da isprovociraju napade astme kod osetljivih osoba.
– Neki ljudi mogu imati glavobolje nakon unosa hrane u kojoj ima nitrita. U retkim slučajevima, deca sa poremećajem pažnje, mogu imati neželjene reakcije nakon unosa namirnica koje sadrže veštačke boje

BPA

Hemikalija Bisfenol A ili BPA je uzrokovala povećan oprez kada su u pitanju pakovanja za hranu i piće. BPA se koristi za pravljenje plastične ambalaže za vodu. Takođe, upotrebljava se i da bi se obložila unutrašnjost konzervi, kada se namirnice pakuju na taj način. Po Nacionalnom institutu za zdravlje (NIH), u 2003 i 2004 godini, BPA je pronađen u najvećem broju uzoraka urina kod ljudi i dece starije od 6 godina. Iako je većina ljudi, sa razlogom zabrinuta  zbog činjenice da u organizmu ima supstance koja se koristi za pakovanje hrane, rizik po zdravlje ne mora biti veliki. Američka Agencija za hranu i lekove ima sledeći stav po pitanju BPA: “naučni dokazi u ovom trenutku ne podržavaju tezu da izloženost ljudi malim dozama BPA nije bezbedna po zdravlje”. Ali ako želite da ograničite izloženost ovoj supstanci, NIH preporučuje sledeće:
•    potražite reciklirajući kod na plastičnoj ambalaži
•    koristite manje konzervirane hrane
•    izbegavajte plastičnu ambalažu od polikarbonata za podgrevanje u mikrotalasnoj peći
•    birajte flašice za bebe koje ne sadrže BPA

Genetski modifikovana hrana

Vekovima su uzgajivači hrane manipulisali sa genetikom biljaka i životinja, ukrštajući različite vrste, da bi potencirali korisna svojstva, a potisnuli ona neželjena. Takve tehnike su, vremenom, postajale sve prefinjenije, što je omogućilo farmerima da proizvode obilne količine useva.
Poslednjih godina, biotehnologija hrane dobija novu dimenziju zahvaljujući genetskoj modifikaciji. Naučnici mogu dodati poželjne osobine skoro svakoj biljki. Ovakve mogućnosti uključuju proizvodnju namirnica sa povećanom hranljivom vrednošću-na primer, kukuruz sa povećanom količinom proteina visokog kvaliteta, ili vrstu semena od koga se pravi kanola ulje koje može da proizvede veću količinu nezasićenih masnih kiselina.
Naučnici iz oblasti agrokulture, takođe pokušavaju da proizvedu biljke koje su produktivnije ili otpornije na loše uslove, kao što su suše i koje su otporne na insekte i parazite. Sve ovo ima izvanredan potencijal da se savlada manjak hrane na svetskom tržištu.
Proizvodnja genetski modifikovane hrane (GM) ili organizama je regulisana zakonom u Americi i Kanadi. Soja, kukuruz i kanola predstavljaju GM kulture koje se široko gaje i obezbeđuju veliki broj sastojaka koji se koriste u visoko prerađenoj hrani.
Uprkos koristima od genetski modifikovane hrane, neki ljudi su zabrinuti da bi ovakav vid manipulacije namirnicama, mogao imati negativne posledice po zdravlje. Na primer, insekti mogu postati rezistentni na pesticide koji se proizvode od GM useva ili rezistencija na herbicide GM useva može biti preneta i na korov.
Izgleda da će genetska modifikacija ostati važan faktor u našem snabdevanju hranom, tako da će ljudi koji vode računa o zdravoj ishrani, želeti da ostanu dobro obavešteni o svim korisnim i štetnim efektima toga. U međuvremenu, ako ste zabrinuti zbog ovoga, kupujte hranu koja ima oznaku ‘organic’ koja ne sme biti GMO.

Dr med. Miloš Banković