Kronova (Chronova) bolest je bolest koja se obično javlja kod mlađih osoba, u dobi između 16. i 21. godine života.  Kao uzročnik bolesti spominje se genetski faktor i stres, koji verovatno dovode do „pogrešnog“ imunog odgovora na hranu i ostalo, takozvana autoimuna bolest. Kronova bolest je dugotrajna (hronična) bolest koja zahvata sluzokožu pretežno završnog dela tankog creva (ileuma) iako može da se lokalizuje od usne duplje do debelog creva. Iako je Kronova bolest dugotrajna i teška, lečenjem je možemo držati pod kontrolom.

Simptomi Kronove bolesti zavise od toga koji je deo creva zahvaćen, na koji način i koji su organi izvan creva zahvaćeni. Za razliku od ulceroznog kolitisa, kod kojeg upala zahvata samo površinski deo unutrašnje površine debelog creva, Kronova bolest zahvata kompletnu debljinu površine, pa može zahvatiti  bilo koji segment creva, uključujući želudac, jednjak i usta.

Glavni simptomi bolesti su učestale prolivaste stolice sa neodređenim bolovima u trbuhu. Simptomi mogu biti i bolovi u trbuhu, pa čak i opstipacija, do koje dolazi zbog nemogućnosti prolaska stolice kroz crevo usled otečenosti tkiva. Imajte na umu da pušenje ima izrazito negativno delovanje na Kronovu bolest. Dakle, najjednostavnija slika može biti povišena temperatura, bolovi u zglobovima i blagi proliv. Usled hroničnog proliva može doći do dehidratacije organizma. Ako se ne unose dovoljna količina tečnosti, može doći do nepovoljnog uticaja na funkcionisanje bubrega. Za nadoknadu tečnosti i elektrolita trebalo bi piti mineralnu ne gaziranu vodu, biljne nezaslađene čajeve (pitoma nana, kamilica, list dunje sladić, majčina dušica, kantarionhajdučka trava, đumbir, bosiljak…). Tečnost piti u gutljajima, ne nikako  naglo i  naiskap.
Učestala pojava je i gubitak apetita i opšti umor. Bolesnici gube energiju i hranljive supstance dijarejom, nemogućnošću korišćenja hrane i njene apsorpcije, što svakako neretko za posledicu ima pothranjenost. Dakle, moguća je pojava pothranjenosti (mršavosti) i slabokrvnosti kao posledica nedovoljne apsorpcije hranljivih supstanci zbog smanjenja površina creva. Usled pothranjenosti, obolela deca od Kronove bolesti često zaostaju u razvoju. Takva su deca psihološki vrlo ranjiva, pogotovo ako im bolest onemogućava druženje sa vršnjacima.

Kod Kronove bolesti potrebno je forsirati namirnice bogate cinkom (riba, celovite žitarice, spanač, suncokretovo seme, pečurke… ), magnezijumom (tamnozeleno lisnato povrće, tunjevina, riba, voćni sok od jagode, orašasti plodovi…), kalcijumom (peršun, badem, ovčiji sir, susam, kinoa…) vitaminom B12 ( tuna, jaja, zeleno lisnato povrće…), gvožđem (živinsko meso, riba, krompir, suvo viće, …), kalijumom (nemasno meso, cerealije, semenke suncokreta, smokve, morski plodovi…).
Ishrana je važna, ali ishranom se ne utiče na bolest, nego se samo koriguje deficit. Svaki je pacijent drugačiji i svakome treba odrediti individualni režim ishrane, a uglavnom i sami prepoznaju koja im hrana otežava simptome. Oni koji imaju suženje creva, na primer, ne bi trebalo da konzumiraju blitvu i drugu hranu bogatu celulozom. Veliki broj bolesnika zbog upale ima deficit enzima važnih u razgradnji određene grupe namirnica, koje im uzrokuje dijareju.

Namirnice koje imaju najviše izgleda da izazovu simptome Kronove bolesti su: kupus, prokelj, karfiol,brokoli, jer imaju visok sadržaj celuloze, koja nadima i teško se vari. Zatim ne konzumirati pšenicu,  mleko, kvasac, kukuruz, agrume,  paradajz… Unošenje velike količine šećera takođe se povezuje sa Kronovom bolešću.
Hleb bi trebalo da bude pripremljen od integralnog brašna, bez kvasca.
Dozvoljena su meko kuvana jaja ili kajgana, dva do tri puta nedeljno za doručak.
Živinsko meso (ćuretina, piletina) kuvano ili pečeno, lako je svarljivo i veoma je bogato lakim proteinima, pa se zato preporučuje u ishrani obolelih.
Integralni, basmati ili crveni pirinač, može se kombinovati sa ribom ili dozvoljenim krilovanim povrćem, do 15 časova.  Pirinčana voda može poslužiti kao preparat za slučajeve dehidracije organizma, usled učestalih proliva.

Izbegavati ljute i jake začine (kari, biber, čili, ljuta mlevena paprika, ren…).
Od mlečnih proizvoda konzumirati mlade nemasne sireve, kiselo mleko, neslani puter ili maslac.
Od ulja koristiti ne rafinisana i hladno ceđena (maslinovo, laneno, suncikretovo). Ne preporučuju se životinjske masnoće (majonez, slanina, svinjska mast, masna mesa, kobasice i mesne preraževine bogate masnoćama).

Mirjana Ljutić, nutricionista